 
 
Zašto je lokalna zajednica ostavljena da se sama bori protiv investitora i države?
Zamislite da živite u selu Velja Gorana u zaleđu Bara. Selo koje ima potencijal za razvoj poljoprivrede, ruralnog turizma, sporta. Prelijepo mjesto za život i rad. 
A onda jednog dana bivša vlast bez vizije i strategije razvoja odluči da će u sred vašeg sela da bude kamenolom i to baš na par stotina metara od vaše kuće. 
Automatski se gubi sav potencijal razvoja, jer prašina koja pada po usjevima čini poljoprivredu nemogućom, miniranje, konstantna buka, oblaci prašine i desetine kamiona koje prolaze kroz vaše selo uništavaju čak i razgovor razvoja turizma. 
Kako se zemljište kao resurs može samo jednom iskoristiti tako vaše selo postaje kamenolom zauvijek. 
Imovina je obezvrijeđena, pa ako i hoćete da prodate đedovinu - ne možete jer to niko neće da kupi, onda se pakujete i odlazite da plaćate kiriju i selo umire. 
Javne rasprave sprovedene su iza leđa lokalne zajednice. Mještane niko nije pitao šta oni misle o tome da njihova đedovina postane kamenolom a država i nova vlast vam kažu - to vam je što vam je - ćuti i trpi - to tako mora. 
E pa ne mora, Crna Gora ima drugih mjesta za kamenolom, pustopoljina i mjesta gdje nema lokalnih zajednica a potencijal razvoja je ograničen. Ali davanje takvih mjesta pod koncesiju se ne isplati invesitrorima, jer moraju da probijaju puteve, grade i voze duže. 
Lokalne zajednice ne smiju biti ostavljene kao prije, ne smijemo dozvoliti da se raseljavaju i da bježe sa svojih ognjišta kako bi se opet bogatili pojedinci. 
Dužnost svih je da stanemo uz mještane Velje Gorane. 
Danas njihovo a sjutra tvoje selo. Nijeste sami !
 
						




















