Sastav „4 tenora“ na Barskom ljetopisu.

 Popularni hrvatski sastav „4 tenora“ nastupio je sinoć na Ljetnjoj sceni Doma kulture u okviru muzičkog segmenta 38. „Barskog ljetopisa“. Đani Stipaničev, Marko Pecotić, Filip Hozjak i Vladimir Garić poveli su publiku na nezaboravno putovanje kroz različite muzičke žanrove od klasike i evergrina, preko dalmatinskih šansona i popa, do roka i mjuzikla. Program su otvorili uz „Grande amore“ (Il Volo) i „Sve što znaš o meni“ Arsena Dedića, uslijedile su, između ostalih, „Makedonija“ (Time), „Funiculi, funicula“ (Junior Express)... dok je završnica bila u znaku arija „Nessun dorma“, „O sole mio“ i čuvene „Moj galebe“ Olivera Dragojevića. Svaki od njih je oduševio i solističkim nastupom – Đani Stipaničev sa pjesmom „My Way“ Frenka Sinatre, Filip Hozjak evergrinom Miša Kovača „Ostala si uvijek ista“, Vladimir Garić Dragojevićevom „Cesaricom“ a Marko Pecotić sa „Nek te zagrli neko sretniji“ (Toni Cetinski). Odlična atmosfera, moćni vokali, sjajna energija uz spontanost i šarm izazivali su burne reakcije publike koja ih je nekoliko puta pozivala na bis.
Marko Pecotić je kazao da su se osjećali kao kod kuće, te da je baš zato koncert bio uspješan.
„Mi znamo šta donosimo sa sobom, ali nikada ne znamo kako će koncert na kraju izgledati. Preskočili smo tri-četiri pjesme, ali nas je publika podsjetila da ih moramo otpjevati. Gledamo publiku, pratimo njenu reakciju i po tome mjerimo. Kad publika osjeća, uspjeh je zagarantovan“, rekao je Marko Pecotić.
Koncert je, kao i svaki njihov, bio isprepleten različitim muzičkim žanrovima i snažnom emotivnom i scenskom dinamikom.
„Ne razmišljamo previše o toku koncerta. Sve mora biti spontano. Mi moramo biti svoji na bini, a kad izađemo pred publiku, postajemo „4 tenora“. Ljubav prema muzici nas povezuje, a svaki od nas na svoj način to prenese publici i tada ne može da fali“, istakao je Pecotić.
„4 tenora“ je sastav koji je prepoznat od samog početka, iako su se u međuvremenu dogodile određene izmjene. Nakon odlaska Marka Škugora iz prve postave, pridružio im se Filip Hozjak, a grupa je nastavila u istom duhu.
„Filip je sve podigao na novi nivo. Nastavili smo da radimo ono što volimo. Produkcijska kuća Scardona nas je preuzela i pružila svu logističku podršku jer, realno, mi smo lude glave. Da sve to vodimo sami, ne bi baš išlo. Mi treba da budemo naspavani, spremni, da pjevamo, a ne da mislimo o logistici“, priznaje s osmijehom Marko podsjećajući da je za njima skoro deset godina zajedničkog rada, a sve je, kazao je, „počelo prirodno“.
„Od prvog trenutka kad smo zapjevali zajedno, sve je djelovalo kao da se to podrazumijeva. To je možda i tajna, tako je kad nešto radiš s ljubavlju, kao kad neko umije dobro da kuva, da popravi auto ili zamijeniti sijalicu… Tako mi ’popravljamo’ dušu publici“, poručio je priznajući da su probe u dvorani „Lisinski“ kratke, jer već znaju šta ko treba da pjeva, ali najvažnije je pogoditi repertoar.
„Nije dovoljno samo znati pjevati. Važno je pogoditi pjesmu koja dira u srce. Tada ljudi ostanu bez daha, a to nam je najveća nagrada. Najviše nam je žao kad neko ne dođe na koncert, jer znamo da bi mu bilo savršeno. Bitno je da ljudi osjete nešto posebno. Repertoar se, svakako, prilagođava prostoru – „Lisinski“ je jedno, a barska Ljetnja scena nešto sasvim drugo.
„’Lisinski’ je za nas kao lakmus papir. Tu testiramo nove pjesme, vidimo šta publika najbolje prihvata. A na otvorenim scenama, poput ove u Baru, donosimo ono što sigurno prolazi. Pjesme poput ’Dođi’, makedonskih klasika, ’medleya’ koji uvijek oduševljavaju…“
Osim obrada, publika je čula i autorske pjesme koje su, kako kažu, uvijek lijepo prihvaćene, iako su ih do sada manje forsirali.
„Imamo dosta autorskih pjesama, album treba uskoro da se završi. Malo štedimo na tome jer znamo da imamo repertoar koji publika voli. Ali te pjesme su stvarno dobre i zaslužuju da dobiju svoje mjesto. Doći će i njihovo vrijeme. Naša trenutna misija je da publiku ostavimo bez teksta“, zaključio je Marko Pecotić.
Foto: Dragica Orlandić